Natjecateljski program Zagreb Film Festivala i ove godine uključuje i nekolicinu domaćih filmova te ostvarenja snimljenih u hrvatskoj koprodukciji, a na ovogodišnjem festivalu predstavljat će ih autori i dio filmske ekipe!
U kategoriji dugometražnog filma u utrci za Zlatna kolica sudjelovat će novi film bosanskohercegovačke redateljice Ines Tanović, ujedno i njezin cjelovečernji igrani redateljski debi – Naša svakodnevna priča. Priču o jednoj sarajevskoj obitelji koja se nastoji nositi s teškoćama poslijeratne svakodnevice u Bosni autorica je podigla na nivo svojevrsnog simbola mnogih karakterističnih individualnih sudbina tranzicijskog post-jugoslavenskog društva. U glavnoj je ulozi Uliks Fehmiu, sin slavnog glumca Bekima Fehmiua (široj publici najpoznatijeg po ulozi Beloga Bore u kultnim Sakupljačima perja Aleksandra Saše Petrovića), dok njegovog oca glumi Emir Hadžihafizbegović, a glumačkoj postavi pridružili su se i hrvatski glumci Nina Violić, Goran Bogdan i Goran Navojec. Iako se radi o debitantskom filmu, ime Ines Tanović nije nepoznato lokalnoj filmskoj sceni: njezin dokumentarni film Izložba prikazan je u Cannesu, dok je Jedan dan na Drini osvojio Veliki pečat ZagrebDoxa. Hrvatski koproducent filma Naša svakodnevna priča je Spiritus movens, a u Zagrebu će ga na ZFF-u predstaviti redateljica filma, glumac Uliks Fehmiu te hrvatska producentica Zdenka Gold.
Film Vrapci Rúnara Rúnarssona, islandsko-dansko-hrvatska koprodukcija o šesnaestogodišnjaku razvedenih roditelja koji nevoljko posjećuje oca u udaljenom Westfjordsu (a u kojem je jednu od uloga ostvario i Rade Šerbedžija), nakon svjetske premijere na jednom od najznačajnijih filmskih festivala – onom u Torontu – ne prestaje nizati uspjehe! Na nedavno završenom Filmskom festivalu u Varšavi ovjenčan je glavnom nagradom, a osvojio je i Zlatnu školjku za najbolji film u San Sebastianu. Zagrebačkoj premijeri na nadolazećem ZFF-u prisustvovat će redatelj filma Rúnar Rúnarsson, glumac Ingvar Eggert Sigurðsson (koji tumači otuđenog oca), islandski i danski producenti, kao i hrvatski koproducent Igor A. Nola. Rúnarsson se na ZFF vraća nakon tri godine; naime, 2012. za Zlatna kolica natjecao se njegov debitantski film Vulkan, a 2008. u kratkometražnoj sekciji ZFF-a i njegov kratki film Dvije ptice. ZFF-ovoj publici od prošle je godine, kada je u natjecateljskom programu predstavljao film O konjima i ljudima, poznat i glumac Sigurðsson; ova je upečatljivo-uvrnuta islandska komedija naposljetku i nagrađena posebnim priznanjem lanjskog ZFF-ovog žirija.
Izvan konkurencije će se zagrebačkoj publici, nakon premijere na Pulskom filmskom festivalu, predstaviti i omnibus Zagrebačke priče vol. 3., snimljen u produkciji Propeler Filma. Nastale nakon prethodna dva omnibusa, treće Zagrebačke priče uključuju šest kratkometražnih filmova s redateljskim potpisima Ivana Salaja, Vlatke Vorkapić, Petra Oreškovića, Matije Vukšića, Danila Šerbedžije i Radislava Jovanova Gonza, a koje tematski povezuje motiv praznika. Film će nakon zagrebačke premijere za ZFF-u, kojoj će prisustovati redatelji i dio filmske ekipe, krenuti i u domaću kino distribuciju.
I ove će godine u nacionalnom natjecateljskom programu Kockice svoje nove filmove predstaviti niz domaćih autora i autorica; između ostalih, ovogodišnje Kockice uključit će i filmove Belladonna, debitantsko ostvarenje montažerke Dubravke Turić proglašeno najboljim kratkometražnim filmom u programu Horizonti 72. venecijanske Mostre, te Piknik Jure Pavlovića, čiji je prvi profesionalni kratki film Pola ure za baku prikazan u programu Kockica 2010. Piknik kroz priču o petnaestogodišnjem Emiru i njegovom ocu koji izdržava zatvorsku kaznu u Sarajevu ocrtava klišeje patrijarhalnog Balkana, a premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji programa Generation 14plus ovogodišnjeg Berlinalea. Radnja Belladonne pak prati tri žene različite dobi i porijekla koje se igrom slučaja zateknu u oftamološkoj čekaonici i sasvim neočekivano dožive mali trenutak bliskosti. Film ime dijeli s nazivom za očne kapi koje se koriste kod oftamoloških pregleda, a koje potječu još iz vremena renesanse, kada su ih učestalo koristile dvorske žene kako bi im oči izgledale krupnije i ljepše, no na štetu vlastitog vida. Belladonna je ujedno i naziv otrovne biljke koja se koristila za njihovu izradu, a u filmu Dubravke Turić ona je simbol krhkosti naših uvriježenih shvaćanja i predrasuda.