SAD, Italija, Maroko, Francuska, 1952, 90’
režija: Orson Welles
scenarij: Orson Welles
glumci: Orson Welles, Micheál MacLiammóir, Suzanne Cloutier, Robert Coote, Fay Compton, Michael Laurence, Doris Dowling
fotografija: Anchise Brizzi, G. R. Aldo, George Fanto
montaža: John Shepridge, Jean Sacha, Renzo Lucidi, William Morton
producenti: Orson Welles
Cannes Film Festival 1952. – Grand Prix
Sniman u isprekidanim intervalima kroz tri godine, Wellesov Otelo označio je redateljev prekid s holivudskim modusom proizvodnje. Nakon što su mu studijske glavešine „prearanžirale“ svaki od četiri filma koje je snimio nakon Građanina Kanea – uključujući i Macbeth, njegovu prethodnu adaptaciju Shakespearove drame – Welles je svoj idući projekt odlučio financirati sam. Welles je zadržao okvirnu priču o mletačkom vojskovođi Otelu koji doživljava propast nakon što ga njegova „desna ruka“, Jago, izmanipulira da povjeruje u nevjeru svoje supruge Desdemone, ali je tekst slobodno prearanžirao kako bi uskladio Bardovu viziju sa svojom vlastitom. Rezultat je jedna od vizualno najmaštovitijih i najdojmljivijih ekranizacija neke Shakespeareove drame, nagrađena Grand Prixom u Cannesu 1952. godine.
Orson Welles (1915. – 1985.) jedna je od najvažnijih osoba dvadesetog stoljeća. Vrhunski intelektualac, redatelj, glumac i pisac, mađioničar i voditelj, dramatičar i libretist, slikar i pjesnik, dio je svog kreativnog genija ostavio i u Hrvatskoj. Jedinstvena je ovo prilika vidjeti poznate, manje zapažene i potpuno nepoznate filmove i filmske zapise koje je Maestro snimao tijekom svog života, od kojih neke i u Hrvatskoj. Stota obljetnica rođenja i trideseta godišnjica smrti povod su da se pokaže kako izgleda kada vrhunski umjetnik stvara vrhunsku umjetnost – unatoč vrhunskim neprijateljima.
