Ovogodišnji danski kandidat za Oscara, jednostavnog i znakovitog imena Rat, pokušava govoriti o toj velikoj temi uz što manje stereotipa. Realističan prikaz vojnika koji nakon angažmana u Afganistanu i jedne naizgled pogrešne odluke završi u Danskoj ispred vojnog suda, složen je filmski prikaz života izvan direktnih ratnih akcija. Tobias Lindholm napisao je i režirao napetu kombinaciju psihološkog trilera, sudske i obiteljske, te prije svega osobne drame koja se bavi bitnim političkim i osnovnim moralnim pitanjima posljedica rata. S redateljem je razgovarao Nino Kovačić, a film možete pogledati večeras u 21:30 u kinu Europa.
Zašto ste se odlučili baviti temom danskih vojnika u Afganistanu?
Prije mnogo godina odlučio sam napraviti film o danskom angažmanu u Afganistanu i htio istražiti i raspraviti složenost danskog ratnog angažmana. Pritom sam iza sebe htio ostaviti ideje za i protiv, dobra i zla, junaka i zlikovaca i umjesto toga pozabaviti se sivim nijansama problema. Tražio sam neku specifičnu perspektivu i 2012. pročitao članak o časniku koji je, pri svom drugom odlasku u Afganistan, izjavio da se ne boji poginuti, da ga je više strah da će mu biti suđeno kad se vrati kući.
Kako ste istraživali za film? Jesu li vam u danskoj vojsci bili od pomoći?
Uvijek se pokušavam zatvoriti u svijet koji prikazujem. Stoga sam razgovarao sa svima koji su mi mogli pomoći oko razumijevanja logike svijeta koji sam htio istražiti. Napravio sam temeljito istraživanje među danskim vojnicima koji su bili u Afganistanu i njihovim obiteljima te afganistanskim izbjeglicama u Helmandu. Da, službenici danske vojske također su mi bili od pomoći, ponajprije odvjetnik koji je sudjelovao u slučajevima obrane vojnika. Njihova profesionalna znanja i detalji iz njihovog iskustava najviše su pridonijeli tome da, nadam se, Rat izgleda uvjerljivo.
Kako je bilo raditi s profesionalnim vojnicima na setu? Koliko su bili spremni za glumačke izazove?
Mislim da im je najveći izazov bio shvatiti da ne trebaju biti glumci. Nisam želio da glume, već sam tražio od njih da reagiraju. Najbolja stvar kod vojnika je da su te probe odradili stotinama puta i obrazovani su da budu smireni za vrijeme kaotičnih situacija. No, koliko god bili smireni (jer poznaju situaciju), uvijek su i oprezni jer računaju na nepredvidljivo. Za mene kao redatelja to je odlična osobina, pogotovo za potrebe snimanja. Nakon dužih proba, oni bi naprosto zaboravili na kameru i prepustili se radnji.
Imate li određen etički stav prema svojem protagonistu Clausu?
Ponajprije činjenični stav, jer je on zapodvjednik odgovoran za 135 ljudi u ratu – to je osnovna postavka njegova života u trenutku u kojem ga upoznajemo na početku filma. Njegova odgovornost i moralnost na terenu su mu istovremeno i jaka strana i slabost te, s obzirom na situacije, mogu lako prevagnuti u jednom smjeru. Naravno, na osobnoj razini, odluka da pođe u rat najviše utječe na njegovu obitelj u Danskoj.
Kakve reakcije očekujete od javnosti, ponajprije u Danskoj? Koliko je pritom bitna i nacionalna nominacija za Oscara?
Teško da išta više definira moju generaciju toliko koliko ovakvi ratni angažmani. Zato se nadam da će moj film dovesti do rasprava o tome koliko i kako su Danci, pozitivno i negativno, pridonijeli cijeloj toj ratnoj situaciji u Iraku i Afganistanu. Bez obzira na političke stavove, vrlo je bitno o tome razgovarati. Nominacija za Oscara je vrlo bitna jer otvara film puno široj publici, mnogi ga pogledaju upravo zbog te činjenice.
Rat možemo označiti i kao anti-ratni film. Jeste li imali neke filmske uzore pri pisanju i snimanju?
Naravno, dva filma ponajprije. Lovac na jelena Michaela Cimina opisuje život veterana nakon povratka kući na relističan i grčevit način, koji ga čini teškim za gledanje, ali nam istovremeno ne daje mogućnost da odvratimo pogled od njega. U Stazama slave Stanleya Kubricka radi se o postupnom degradiranju u vojnoj hijerarhiji, a posljednja scena u tom filmu za mene je najjednostavnija i najljepša filmska scena još od Chaplinova Diktatora.
Jeste li već u pisanju novog filma?
Pišem scenarij s Paulom Greengrassom za film The Tunnels koji će on režirati, a onda radim na novom scenariju za Thomasa Vinterberga. No, trenutno je moj cijeli fokus na predstavljanju Rata u svijetu i, kada to dovršimo, vraćam se olovci i papiru. Činjenica je da sam dosad bio dovoljno sretan i uživao u privilegiji da mogu udahnuti život svojim riječima. Volim pisanje, otuda sve kreće.